Kızılkule, Crvena kula jedinstveni primjer srednjovjekovnih odbrambenih struktura Mediterana iz 13. stoljeća.
Sagradio ga je građevinski majstor Ebu Ali Reha el Kettani iz Alepa po nalogu seldžučkog vladara Alaaddina Keykubata I. kako bi zaštitio luku, brodogradilište i zamak Alanya od napada s mora.
Svojim veličanstvenim izgledom kula je privlačila pažnju kako u prošlosti tako i danas. Evlija Čelebija navodi da dvorac Alanya ima čvrstu osmougaonu kulu na morskoj strani, da je ova kula tokom opsade držala 2000 ljudi, a da je druga straža dvorca koja je ovdje boravila brojala 40 vojnika. S obzirom da je objekat izgrađen na kamenoj stijeni na kosom zemljištu, njegova visina je u pravcu istoka 33 m, a u smjeru zapada 30 m.
Kao materijal spolija u zidovima donjeg dijela tijela korištena su pravilno rezana i kombinirana pravokutna tijela od vapnenca i klasičnih stupova, a u gornjim dijelovima crvena cigla. Na spoljnoj sjevernoj zidnoj površini zgrade nalazi se građevinski natpis u četiri reda koji kaže “zahvalnost Bogu” i ispod njega, ispisan u ime Alaaddin Keykubat na visini od 10 m od zemlje i navodeći datum izgradnje kao april. 1226. i još jedan građevinski natpis na južnom zidu. Ime majstora koji je sagradio objekat navedeno je u majstorskom natpisu na zidu desno od ulaznih vrata.
Na fasadama Crvene kule ima ukupno 56 puškarnica; Ima 22 otvora za izlivanje vrele vode u fazama odbrane, i 6 gargojla, raspoređenih po redosledu gde se neprijatelj odbija kipućom smolom i vodom i onemogućava mu bijeg. Kızılkule, koji ima osmougaoni plan, ima složen plan iznutra, za razliku od njegove jednostavne spoljašnjosti. Crvena kula Ima pet etaža: prizemlje, prvi kat, međukat, otvoreni kat i otvorenu terasu. Za razliku od impozantnog izgleda zgrade, do prizemlja se dolazi kroz mala i skromna ulazna vrata i uzak hodnik, vjerovatno vojne namjene.
U prvim danima izgradnje, u prizemlju i na spratu su bile niske drvene prostorije, koje su se protezale od početka svoda hodnika do gornjeg poklopca, za spavanje i odmor stražara dvorca, samo tragovi od kojih se danas može videti. Prizemlje se trenutno koristi kao izložbeni prostor.
Na vrhu stuba u sredini 1. kata, do kojeg se dolazi visokim kamenim stepenicama, nalazi se velika cisterna za vodu. Ušće cisterne, koje je i danas u funkciji, nalazi se na otvorenom podu.
Na dnu hodnika u blizini cisterne postavljen je ventilacijski dimnjak, koji odgovara sredini osmougaonih stranica. Vrata smještena na sjeverozapadu prvog kata, koji se danas koristi kao izložbeni prostor, otvaraju se prema vanjskim zidovima. Na gradskom zidu desno se vidi veliki brodski grafit. Na međukatu, koji je u obliku uskog hodnika, nalaze se otvori za točenje kipuće smole i vode. Oko ušća cisterne na sredini otvorene terase nalazi se ukupno 16 ventilacionih dimnjaka u dva reda. Svjetlost koja ulazi kroz ove dimnjake dopire do prvog kata.
